:)

“Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka. Sretan sam ja momak…Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.Hajde konju…Reci joj……Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli. Želiš nešto moje? Zauvek?- Da l…i bi prezime moglo da posluži? Osmeh ju je ostavio bez daha na trenutak, ali je šmrknula i nastavila da slaže stvari. Ali oboje smo znali da to više nije potrebno. Zagrlio sam je, s leđa, privila se uz mene i pritisnula mi ruku na svoje obe.- Neću da se mešam, Riđa, ali trebaće ti neka veća torba. Moraćeš i mene da spakuješ ako zaista misliš da odeš odavde.. ”

2 komentara

Komentariši